„To što sam čula tvoje ime jedini je razlog zašto ovoj dvojici nisam učinila nešto kobno“, nastavi ona. Ako Muranđanin ili Aijel pomenu koliko je vremena provela u njihovom zarobljeništvu, bila je spremna da tvrdi kako je isprva bila ošamućena, ali oni su ćutali, a ona je nastavila brzo i odlučno. „Tvoja žena Faila je pod mojom zaštitom, kao i kralji^ Alijandra, pa ću ih povesti sa sobom tamo gde je bezbedno i pomoći im da odu kud god žele kada završim svoja posla sa Sevanom. U međuvremenu, tvoje prisustvo ovde ometa moj posao – posao Bele kule – što ne mogu da dopustim. Takođe dovodi u opasnost tebe, kao i tvoju ženu i Alijandru. U onom taboru ima na desetine hiljada Aijela. Mnogo desetina hiljada. Ako se sruče na tebe, a njihovi izviđači će te uskoro otkriti, ako već nisu, sve će vas zbrisati s lioa zemlje. A možda zbog toga i ozlede tvoju ženu i Alijandru. Možda neću moći da sprečim Sevanu. Ona je stroga žena, a mnoge njene Mudre mogu da usmeravaju, skoro četiri stotine njih, i sve su spremne da upotrebe Moć zarad nasilja, a ja sam samo jedna Aes Sedai – i to sputana svojim zavetima. Ako želiš da zaštitiš svoju ženu i kraljicu, okreni se od njihovog tabora i jaši što brže možeš. Možda te neće napasti ako bude očigledno da se povlačiš. To je jedina nada za tebe i za tvoju ženu.“ Eto. Ako svega nekoliko zrnaca koje je zasejala proklija, to bi trebalo da bude dovoljno da on uzmakne.
„Lorde Perine, ako je Alijandra u opasnosti“, poče Geldanac, ali Ajbara ga prekide digavši ruku. Samo je to bilo potrebno. Vojnik stisnu zube tako jako da joj se učini kako čuje da škripuću, ali zaćuta.
„Videla si Failu?" upita mladić pomalo uzbuđenim glasom. „Je li dobro? Nije ozleđena?“ Ta budala kao da ni reč nije čula, sem da mu je pomenula ženu.
„Dobro je i pod mojom je zaštitom, lorde Perine.“ Ako taj pokondireni seljak hoće da se naziva lordom, istrpeće ona to za sada. „I ona i Alijandra.“ Vojnik ošinu Ajbaru pogledom, ali ne iskoristi priliku da progovori. „Moraš da me saslušaš. Šaidoi će te ubiti...“
„Dođi i pogledaj ovo“, prekide je Ajbara i okrenu se ka stolu, pa privuče jedan veliki list hartije.
„Aes Sedai, oprosti mu na nepristojnosti“, promrmlja Berelajn, pružajući joj pehar od kovanog srebra pun tamnog vina. „Pod velikim je pritiskom, što je pod ovim okolnostima razumljivo. Nisam se predstavila. Ja sam Berelajn, Prva od Majena.“
„Znam. Možeš me zvati Alis.“
Druga žena se nasmeši kao da zna da je to lažno ime, ali ga prihvata. Prva : od Majena je daleko od neprefinjene. Šteta što umesto nje mora da se nosi s tim momkom; prefinjene ljude koji misle da mogu da plešu sa Aes Sedai lako je voditi. Seljaci mogu da se pokažu tvrdoglavim iz čistog neznanja. Ali taj čovek sada već mora da zna nešto o Aes Sedai. Možda će razmisliti o tome ko je i šta je ona, ako ne bude obraćala pažnju na njega.
Vino kao da je imalo ukus cveća. „Ovo je vrlo dobro“, kaza sa istinskom zahvalnošću. Već sedmicama nije okusila pristojno vino. Terava joj nije dozvoljavala zadovoljstvo koje Mudre uskraćuju sebi. Ako ta žena otkrije da je ona u Maldenu našla nekoliko buradi, neće dobiti čak ni osrednje vino. A začelo će biti i istučena.
„Alis Sedai, u našem logoru ima i drugih sestara. Masuri Sokava i Seonid Trajgan, kao i moja savetnica, Anura Larisen. Da li bi htela da popričaš s njima kada završiš s Perinom?“
S lažnim spokojem, Galina povuče kapuljaču tako da joj se lice nađe u senci i otpi još jedan gutljaj vina kako bi dobila na vremenu da razmisli. Anurino prisustvo je razumljivo, pošto je Berelajn tu, ali šta druge dve traže u logoru? One su se našle među onima koje su, nakon što je Sijuan svrgnuta a Elaida uzdignuta, pobegle iz Kule. Istina, nijedna od njih ne bi mogla da zna za njenu umešanost u otmicu malog Al’Tora po Elaidinom nalogu, ali svejedno.
„Mislim da ne“, promrmlja. „Njihova posla su njihova, a moja su moja.“ Mnogo bi dala da zna kakva su to njihova posla, ali ne po cenu da je prepoznaju. Svaki prijatelj Ponovorođenog Zmaja mogao bi da ima izvesne... predstave... o Crvenima. „Berelajn, pomozi mi da ubedim Ajbaru. Tvoji Krilati stražari nisu ravni onome što će Šaidoi poslati protiv njih. Koliko god da je Geldanaca s vama, neće vam biti od pomoći. Čitava vojska ne bi vam bila od pomoći. Šaidoa je previše i imaju na stotine Mudrih spremnih da koriste jednu moć kao oružje. Videla sam ih kako to rade. Možda i ti pogineš, a sve i da budeš zarobljena, ne mogu da obećam da mogu naterati Sevanu da te pusti kada odem.“ Berelajn se zasmeja kao da na hiljade Šaidoa i na stotine Mudrih koje usmeravaju nije ništa. „O, ne boj se da će nas otkriti. Njihov tabor je dobrih tri dana jahanja odavde, a možda i četiri. Nedaleko odavde, krajolik postaje razuđen.“
Tri dana, možda četiri. Galina zadrhta. Trebalo je da ranije shvati. Tri ili četiri dana jahanja predenih za manje od sat vremena. I to kroz rupu u vazduhu stvorenu muškom polovinom moći. Bila joj je dovoljno blizu da je saidin dodirne. Ali pošlo joj je za rukom da joj glas ostane staložen. „Svejedno, moraš mi pomoći da ga ubedim da ne napada. Bila bi to propast kako za njega, tako i za njegovu ženu i za sve koji u to budu umešani. Sem toga, ono što radim veoma je važno za Kulu. Ti si oduvek bila snažna podrška Kuli.“ To je obično laskanje za vladarku jednog jedinog grada i nekoliko koža zemlje, ali laskanje podmazuje i beznačajne i moćne.
„Perin je tvrdoglav, Alis Sedai. Sumnjam da ćeš mu promeniti odluku.
To nije tako lako kada je jednom donese.“ Iz nekog razloga, mlada žena se nasmeši tako tajanstveno da bi joj svaka sestra na tome pozavidela.
„Berelajn, možeš li kasnije da pričaš s njom?" nestrpljivo reče Ajbara, samo što to nije bilo pitanje. Debelim prstom lupnu po hartiji. „Alis, da li bi pogledala ovo?“ Ni to nije bilo pitanje. Šta taj čovek misli, ko je on da naređuje Aes Sedai?
Svejedno, prilaženje tom stolu malčice ju je udaljilo od Niejlda – ali približilo ju je onom drugom, koji ju je napeto posmatrao. Ipak, on je s druge strane stola. Slaba je to prepreka, ali može da ga zanemaruje gledajući hartiju pod Ajbarinim prstom. Jedva se suzdrža da od iznenađenja ne izvije obrve. Na hartiji je bio iscrtan grad Malden, sa sve vodovodom od pet milja udaljenog jezera, kao i gruba predstava tabora Šaidoa oko grada. Pravo iznenađenje zapravo su bile oznake koje izgleda obeležavaju dolazak septi nakon što su Šaidoi stigli do Maldena, a broj tih oznaka govori da njegovi ljudi već duže vreme osmatraju tabor. Jedna druga karta, grubo iscrtana, izgleda da je do tančina prikazivala grad.
„Vidim da si otkrio koliko je veliki njihov tabor“, kaza mu. „Mora da znaš da je beznadežno spasavati je. Čak i da imaš stotinu onih ljudi“, nije joj bilo lako da ih pomene i nije mogla u potpunosti sakriti prezir u glasu, „neće biti dovoljno. One Mudre će uzvratiti. Ima ih na stotine. Biće to pokolj; na hiljade će izginuti, a među njima i tvoja žena. Rekla sam ti da su ona i Alijandra pod mojom zaštitom. Kada završim sa svojim poslom, odvešću ih na bezbedno mesto. Čuo si me kako to kažem, tako da znaš da je to istina zbog Tri zakletve. Nemoj misliti da će te tvoja povezanost s Random al’Torom zaštititi ako se umešaš u posla Bele kule. Da, znam ko si ti. Zar misliš da mi tvoja žena to ne bi rekla? Ona mi veruje, a ako želiš da je sačuvam – moraš i ti da mi veruješ.“