Выбрать главу

Hak se oglasio svojim biiip.

„Nabije rogove“, ponovila je Meri. „To znači da se muškarac brine o deci koja biološki nisu njegova. Međutim, kada postoji skrivena ovulacija — “

Začuo se Ponterov gromoglasan smeh. Zahvaljujući svom krupnom grudnom košu i velikim ustima imao je dubok smeh snažan poput grmljavine.

Meri i Luiz su ga zapanjeno pogledale.

„Šta je toliko smešno?“ — pitao je Ruben, stavljajući konzervu koka-kole pred Pontera.

Ponter je podigao ruku; pokušavao je da prestane da se smeje, ali nije uspevao. Suze su mu se pojavile u uglovima očiju, a njegova obično bleda koža bila je crvena.

Meri, i dalje sedeći za stolom, stavila je ruke na kukove, ali je odmah postala svesna nesvesnog govora svog tela: ruke na kukovima su nekome naizgled povećavale veličinu, tako da deluje preteći na onog drugog. Ali Ponter je bio toliko krupniji i mišićaviji od bilo koje žene — ili bilo kojeg muškarca — da je to bilo smešno. Upitala ga je:“Pa?“

„Žao mi je“, rekao je Ponter, povrativši kontrolu nad sobom. Svojim dugim palcem obrisao je suze iz očiju. „Vama, ponekad, padaju na pamet neverovatno smešne stvari.“ Nasmešio se. „Kada si govorila o skrivenoj ovulaciji, mislila si na to da kod ženki u ljudskom rodu ne dolazi do uvećavanja genitalija kada su u teranju, zar ne?“

Meri je klimnula glavom. „Kod šimpanza i majmuna bonobo to se dešava, a i kod gorila i većine primata.“

„Ali kod ljudskih bića nije došlo do prestanka uvećavanja genitalija zato da bi se sakrila ovulacija“, rekao je Ponter. „Uvećavanje genitalija je nestalo kada ono više nije predstavljalo signal. Nestalo je kada je klima postala hladnija i kada su ljudi počeli da nose odeću. Takva vrsta vizuelnog signala, zasnovana na uvećanju tkiva i povećanju tečnosti, energetski je skupa i izgubila je svoju svrhu onda kada smo počeli da prekrivamo naša tela životinjskim kožama. Ali, bar kod moje vrste, ovulacija je i dalje ostala očigledna po mirisu.“

„Ti možeš da namirišeš i kada je vreme ovulacije, isto kao i menstruacije?“, pitao je Ruben.

„Hemikalije koje su povezane sa njom, da.“

„Feromoni“, rekao je Ruben.

Meri je polako klimnula glavom. „Znači“, počela je, govoreći koliko Ponteru, toliko i za sebe, „muškarci su mogli da odu negde i budu nedeljama odsutni, a da ne moraju da brinu o tome da će njihove žene da zatrudne sa nekim drugim?“

„Tačno“, rekao je Ponter. „Ali, tu ima i više od toga.“

„Da?“ — rekla je Meri.

„Mi sada govorimo da je razlog što su naši muški preci — mislim da i vi imate istu metaforu — „bežali u brda“ — bio taj što su žene prilično neprijatne za vreme Poslednjih pet.

„Poslednjih pet?“ — ponovila je Luiz.

„Poslednjih pet dana u mesecu, što je vreme koje prethodi početku menstruacije.“

„Oh“, rekao je Ruben. „PMS. Predmenstrualni sindrom.“

„Da“, rekao je Ponter. „Ali, naravno, to nije pravi razlog.“ Slegao je ramenima. „Moja kćerka Džasmel studira istoriju iz perioda pre Prve generacije; ona mi je to objasnila. Ono što se zaista desilo je da su se muškarci neprestano tukli oko žena. A, kao što je Mer rekla, jedino vreme kada je pristup ženama značajan u smislu reprodukcije je u onom periodu u mesecu kada one mogu da zatrudne. Pošto su ciklusi svih žena bili sinhronizovani, muškarci su se međusobno mnogo bolje slagali ako bi bili daleko od žena, a onda su se, onda kada je za reprodukciju bilo važno da to učine, svi zajedno vraćali. Nije neprijatno ponašanje žena bilo razlog za razdvajanje žena i muškaraca, već agresivnost muškaraca.“

Meri je klimnula glavom. Prošle su godine otkako je držala taj kurs, ali joj se činilo da je ovo tipično: muškarci su ti koji izazivaju probleme, a krive žene za to. Meri je sumnjala da će ikada upoznati neku ženu iz Ponterovog sveta, ali, u tom trenutku osećala je bliskost sa svojim sestrama na drugoj Zemlji.

Poglavlje 37

„Prijatan dan, Daklar“, rekla je Džasmel, ulazeći u kuću. Iako su Džasmel Ket i Daklar Bolbej živele u istoj kući, nisu mnogo razgovarale otkako je završen dooslarm basadlarm.

„Prijatan dan“, rekla je Bolbej, bez topline u glasu. „Ako — “ Nozdrve su joj se raširile. „Ti nisi sama.“

I Adikor je ušao u kuću. „Prijatan dan“, rekao je.

Bolbej je pogledala u Džasmel. „Nastavljaš sa svojom izdajom, dete?“

„To nije izdaja“, rekla je Džasmel. „To je briga, za tebe i mog oca.“

„Šta želiš od mene?“ — pitala je Bolbej, gledajući u Adikora.

„Istinu“, rekao je Adikor. „Samo istinu.“

„Istinu o čemu?“

„O tebi. O tome zašto me progoniš.“

„Nisam ja ta koja je pod istragom“, rekla je Bolbej.

„Nisi“, složio se Adikor. „Još ne. Ali to može da se promeni.“

„O čemu ti to govoriš?“

„Spremam se da ti uručim svoju tužbu“, rekao je Adikor.

„Na kojoj osnovi?“

„Na osnovi da se nezakonito mešaš u moj život.“

„To je smešno.“

„Da li je?“ Adikor je slegao ramenima. „Neka o tome odluči sudija.“

„Ovo je, očigledan, samo pokušaj da usporiš proceduru koja će dovesti do tvoje sterilizacije“, rekla je Bolbej. „Svakome je to jasno.“

„Ako je to tako — ako je to toliko očigledno — onda će sudija da odbaci moju tužbu ... ali to neće učiniti pre nego što ja budem imao priliku da ti postavim neka pitanja.“

„Da mi postaviš neka pitanja? O čemu?“

„O tvom motivu. O tome zašto mi ovo činiš.“

Bolbej je pogledala u Džasmel. „Ovo je bila tvoja ideja, zar ne?“

„Takođe je bila moja ideja“, počela je Džasmel, „da prvo dođemo ovamo, pre nego što Adikor podnese tužbu. Ovo je porodična stvar: ti si, Daklar, bila ženski partner moje majke, a Adikor je muški partner mog oca. Vi ste preživeli mnogo toga, Daklar ... — svi mi — onda kada smo izgubili moju majku.“

„Ovo nema nikakve veze sa Klast!“ — oštro je rekla Bolbej. „Nikakve.“ Pogledala je u Adikora. „Radi se o njemu.“

„Zašto?“ — pitao je Adikor. „Zašto se radi o meni?“

Bolbej je ponovo odmahnula glavom. „Mi nemamo o čemu da razgovaramo.“

„Da, imamo“, rekao je Adikor. „I ti ćeš mi ili odgovoriti na moja pitanja, ili ćeš to učiniti pred sudijom. U svakom slučaju ćeš mi odgovoriti na njih.“

„Blefiraš“, rekla je Bolbej.

Adikor je podigao levu ruku, okrenuvši zglob ka njoj. „Da li je tvoje ime Daklar Bolbej i da li ti živiš u Centru Saldaka?“

„Neću da primim dokumenta od tebe.“

„Samo odlažeš ono što je neizbežno“, rekao je Adikor. „Dovešću sudskog pozivara koji može da prenese podatke u tvoj implant čak i ako ti izvučeš kontrolno dugme da bi to sprečila.“ Zastao je. „Dakle, ponoviću: da li si ti Daklar Bolbej i da li živiš u Centru Saldaka?“

„Ti ćeš to stvarno da uradiš?“ — pitala je Bolbej. „Ti zaista hoćeš da me odvučeš pred sudiju?“

„Kao što si ti mene odvukla“, rekao je Adikor.

„Molim te“, rekla je Džasmel. „Samo mu reci. Bolje je tako, bolje za tebe.“

Adikor je prekrstio ruke na grudima. „Pa?“

„Nemam šta da kažem“, ponovila je Bolbej.