Perin potapša Koraka po vratu. Nema više ubijanja. Za sada.
Tri Mudre se susretaše na otprilike pola milje od brda i zaustaviše se. Razmeniše nekoliko reči, a onda sve potrčaše nazad, prema brdu. Pravo do Sorilee. Pridošlica, mlađa žena dugačkog nosa, s grivom plamenoriđe kose, užurbano je govorila. Sorileino lice je posle svake reči delovalo tvrđe. Konačno, crvenokosa završi – u stvari, Sorilea je prekide s nekoliko reči – i sve se okrenuše Randu. Ali nijedna se ne pokrenu ka njemu. Čekale su, podbočene, sa šalovima koji su im visili preko ruku, nedokučive kao bilo koja Aes Sedai.
„Kar’a’karn", promrmlja Rand ispod glasa. Prebacivši nogu, spustio se iz sedla, a onda je pomogao Min da sjaše.
I Perin je sjahao pa ih je, vodeći Koraka, pratio prema Mudrima. Loijal se vukao za njim, a Aram ga je pratio na konju, dok mu Perin ne dade znak da sjaše. Aijeli nisu jahali, osim ako je to zaista bilo neophodno, a smatrali su nepristojnim da im se iko obraća s konja. Ruark im se pridružio, a i Gaul, zbog nečega namršten. Podrazumevalo se da će im se Nandera i Sulin pridružiti, zajedno sa Devicama.
Riđokosa pridošlica progovori čim joj se Rand primakao. „Bair i Megana su postavile osmatrače na svim mestima na kojima bi mogao da se vratiš u grad drvoubica, Kar’a’karne, ali niko uistinu nije mislio da bi ovo bilo...“
„Firejn“, preseče je Sorilea glasom dovoljno oštrim da pusti krv. Riđokosa tako brzo zatvori usta da joj zubi škljocnuše. Izbegavajući Sorilein pogled, ne trepćući, upiljila se u Randa jasnoplavim očima.
Konačno, Sorilea uzdahnu i obrati pažnju na Randa. „Imamo nevolje u šatorima", reče ravnim glasom. „Među drvoubicama je počelo govorkanje da si otišao u Belu kulu sa Aes Sedai koje su bile tamo, da si otišao da klekneš pred Amirlin Tron. Niko od onih koji su znali istinu nije se usudio da progovori, inače bi situacija bila još gora.“
„A kakva je situacija?“, tiho upita Rand. Bio je vidno napet i Min ponovo poče da ga tapše po ramenu.
„Mnogi veruju da si napustio Aijele.“ Amis je govorila jednako tiho. „Beznađe se vratilo. Svakoga ih dana po hiljadu, ili više, baca koplja i nestaje. Nesposobni su da se suoče s našom budućnošću ili s našom prošlošću. Neki možda prelaze Šaidoima.“ Glas joj je za trenutak bio pun gađenja. „Šapuće se da se pravi Kar’a’karn ne bi predao Aes Sedai. Indirijan tvrdi kako ti nikada ne bi svojevoljno otišao sa Aes Sedai. Spreman je da povede Kodare na sever, u Tar Valon, i da pleše kopljima sa svakom Aes Sedai koju pronađe. Ili bilo kojim mokrozemcem. Kaže da mora biti da su te izdali. Timolan gunđa kako si nas, ako su glasine tačne, izdao, te da će povesti Mijagome u Trostruku zemlju. Pošto te vidi mrtvog. Mandelain i Džanvin se međusobno savetuju, ali slušaju i Indirijana i Timolana.“ Ruark se izbeči usisavajući vazduh kroz zube; za Aijela, to je bilo kao da čupa kosu u očajanju.
„To su loše novosti“, pobuni se Perin, „ali vi ih saopštavate kao da su smrtna kazna. Čim se Rand pojavi, govorkanje će prestati.“
Rand prođe rukom kroz kosu. „Da je samo to, Sorilea ne bi izgledala kao da je progutala guštera.“ U poređenju s njom, Nandera i Sulin su izgledale kao da su njihovi gušteri još uvek živi dok pokušavaju da ih progutaju. „Šta mi još nisi rekla, Sorilea?“
Smežurana žena mu podari majušan odobravajući osmeh. „Vidiš i ono šio nije rečeno. To je dobro.“ Glas joj je i dalje bio potpuno ravan. „Vraćaš se sa Aes Sedai. Neki će poverovati da to znači da si kleknuo pred njima. Šta god da kažeš ili uradiš, misliće kako te one drže na uzdi. A to i pre nego što saznaju da si bio zarobljen. Tajne prolaze kud se ni buva ne bi provukla, a lajna koju mnogi znaju dobija krila.“
Perin baci pogled ka Dobrejnu i Nurelu, koji su ga gledali sa svojim ljudima, i proguta knedlu. Koliko je njih koji su sledili Randa samo zato što je imao mnogo Aijela za sobom? Nisu svi, naravno, ali na svakog koji je tu bio jer je Rand Ponovorođeni Zmaj, bilo je petoro, ako ne i desetoro njih koji su tu jer Svetlost najjače obasjava one s najvišim zvanjem. Ako se Aijeli odvoje, ili rascepkaju...
Nije želeo da razmišlja o toj mogućnosti. Njegove sposobnosti sezale su do odbrane Dve Reke, a i to mu je bilo previše. Ta’veren ili ne, nije gajio iluzije da je jedan od onih koji završavaju u istoriji; to je bilo za Randa. Seoske teškoće bile su njegov krajnji domet. A opet, nije mogao sebi da pomogne. U glavi mu je vrilo. Šta će raditi ako dođe do najgoreg? U glavi mu se razmotavao spisak. Ko će ostati odan, a ko će možda pokušati da se izvuče. Prvi je bio dovoljno kratak, a drugi dovoljno dugačak da mu se grlo osušilo. Previše ljudi spletkarilo je kao da nikada nisu čuli za Zmajska proročanstva ili Poslednju bitku. Slutio je da će se neki tako ponašati i dan pošto otpočne Tarmon Gai’don. Najgore je bilo što većina njih nisu bili Prijatelji Mraka, već naprosto ljudi koji gledaju samo svoju korist. Loijal je oklembesio uši; i on je isto shvatao.
Samo što je završila razgovor s Random, Sorilea šibnu u stranu pogledom koji buši rupe u gvožđu. „Rečeno vam je da ostanete u kolima.“ Bera i Kiruna se iznenada zaustaviše, a Alana skoro nalete na njih. „Rečeno vam je da ne dodirujete Jednu moć bez dozvole, ali vi ste prisluškivale. Naučićete da ako ja nešto kažem, to i mislim."
I pored Sorileinog ljutitog pogleda, njih tri nisu uzmakle. Bera i Kiruna pokazivale su ledeno dostojanstvo, Alana prigušeni prkos. Loijalove krupne oči iskolačeno su prelazile od njih do Mudrih; ako su mu uši ranije bile oklembešene, sada su potpuno polegle, a obrve su mu pale na obraze. Zadubljen u misli, dok je uznemireno vrteo spiskove kroz glavu, Perin se odsutno pitao dokle Aes Sedai misle da guraju. Prisluškivati pomoću Moći! Reakcija Mudrih biće gora od Sorileinog kevtanja. A verovatno i Randova.
Ali ne sada. Rand je izgledao kao da ih nije svestan. Gledao je pravo kroz Sorileu. Ili je možda ponovo osluškivao nešto što niko drugi nije mogao da čuje. „Šta je s mokrozemcima?“, konačno upita. „Kolaver se krunisala za kraljicu, zar ne?“ To u stvari i nije bilo pitanje.
Sorilea klimnu glavom, palcem lupkajući po dršci nožića za pojasom, ali njena pažnja je i dalje bila usmerena na Aes Sedai. Aijela se nije ticalo ko je izabran za kralja ili kraljicu među mokrozemcima, pogotovo među drvoubicama iz Kairhijena.
Perin oseti ledenicu u grudima. Nije bila tajna da je Kolaver od kuće Saigan želela Sunčev presto; spletkarila je da ga dobije od dana kada je Galdrijan Rijatin ubijen, još pre nego što se Rand proglasio za Ponovorođenog Zmaja, a nastavila je da spletkari i kada je postalo opštepoznato kako je Rand taj presto namenio Elejni. Međutim, samo je nekoliko njih znalo da je ona i hladnokrvni ubica. A Faila je bila u gradu. Barem nije bila sama. Bain i Čijad su u njenoj blizini. One su bile Device i njene prijateljice, možda čak i ono što Aijeli nazivaju skorosestre; one nikada neće dozvoliti da bude povređena. Međutim, ledenica se nije topila. Kolaver je mrzela Randa i svakoga ko mu je bio blizak. Kao na primer, ženu Randovog prijatelja. Ne. Bain i Čijad će je čuvati.
„Ovo je osetljiva situacija.“ Približavajući se Randu, Kiruna se pretvarala kako Sorilea ne postoji. Za tako mršavu ženu, Mudra je imala oči kao čekiće. „Sve što uradiš može imati ozbiljne posledice. Ja...“