Prorok

A on odvrati i reče:

Za vas zemlja rađa plodove, i nećete oskudijevati ako samo znate kako da ruke napunite,

U izmjeni darova zemljinih naći ćete obilje i biti zadovoljni.

Ipak, sve dok izmjene ne bude u ljubavi i ugodnoj pravičnosti, ona će neke voditi oblapornosti, a druge gladovanju.

Kad na sajmu, vi trudbenici mora, polja i vinograda, sretnete tkalce, grnčare i skupljače mirodija –

Zazovite tada gospodara duha zemlje, da dođe posred vas i da posveti vage i račun koji odmjerava vrijednost vrijednošću,

I ne trpite da praznoruki sudjeluju u vašim poslovima, koji bi za vaš trud prodali svoje riječi.

Takvima recite:

„Dođite s nama u polje, ili otiđite s našom braćom na more i mrežu bacajte;

Jer zemlja i more i vama će biti dobrostivi kao što bijahu nama.”

I ako vam dođu pjevači, plesači i frulaši, i od njihovih darova kupite.

Jer, i oni su skupljači plodova i miomirisa, a ono što donose, iako načinjeno od snova, odjeća je i hrana vašoj duši.

I prije negoli odete sa sajma, pazite da nitko ne otiđe praznoruk.

Jer, duh gospodar zemlje neće mirno spavati na vjetru dok ne budu zadovoljene potrebe i posljednjega među vama.

A onda jedan od sudaca gradskih istupi i reče: Govori nam o Zločinu i Kazni.

A on odvrati govoreći:

Upravo kad duh vaš ide lutajući na vjetru, vi, sami, i nepaženi, radite zlo drugima i, stoga, sami sebi.

I zbog počinjenoga zla morate kucati i čekati neko vrijeme nezapaženi na dverima blaženika.

Poput oceana vaše je božansko jastvo;

Zauvijek ostaje neokaljano.

I poput etera diže se tek kad okrilati.

Čak je poput sunca vaše božansko jastvo;

Ono ne zna putova krtičinih niti traži rupa zmijinjih.

Ali, ne boravi božansko jastvo samo u vašem biću.

Mnogo je toga u vama već čovjek, a mnogo toga još nije čovjek,

Nego bezobličan patuljak koji, u snu, ide kroz maglu tražeći vlastito buđenje.

A govorio bih vam sada o čovjeku u vama.

Jer, on, a ne vaše božansko jastvo, ni patuljak u magli, zna zločin i kaznu za zločin.

Često sam vas slušao gdje govorite o onome koji čini zlo kao da on nije jedan od vas nego tuđinac među vama i uljez u vašem svijetu.

Ali, ja kažem: kao što se svetac i pravednik ne mogu dići iznad najvišega koje je u svakome od vas,

Tako zli i slabi ne može pasti niže od najnižega, koje je, također, u vama.

I kao što ni jedan list ne požuti bez tihoga znanja cijeloga drveta,

Tako zločinac ne može činiti zlo bez skrivene volje svih vas.

Poput procesije idete zajedno prema svojem božanskom jastvu.

Vi ste put i putnici.

I kad jedan od vas padne, on pada zarad onih iza sebe, kao opomena na kamen spoticanja.

Da, pada zarad onih pred sobom, koji se, iako brži i čvršćega koraka, još ne odmakoše od kamena spoticanja.

A i ovo, iako ta riječ teško leži na vašim srcima:

Ubijeni nije neodgovoran za svoje ubojstvo,

A opljačkani nije nevin u tome što je opljačkan.

Pravednik nije nedužan za djelo zloga,

I neokaljani nije čist od djela okrutnikovih.

Da, krivi je često žrtva oštećenoga.

I još češće osuđenik nosi teret nekrivih i nevinih.

Ne možete odijeliti pravednika od nepravednika, ni dobrog od zloga;

Jer, oni stoje zajedno pred licem sunca, kao što su crna i bijela nit skupa otkane.

I kad crna nit pukne, tkalac će pregledati cijelu tkaninu, a ispitat će i krosnu.

Ako tko od vas dovede pred sud nevjernu ženu, neka također na tezulji izmjeri srce njenoga muža, i neka mjerama izmjeri dušu njegovu.

I neka onaj koji bičuje vrijeđaoca pogleda u duh uvrijeđenoga.

I ako bi tko od vas kažnjavao u ime pravde i dizao sjekiru na zlu voćku, neka joj pogleda korijenje;

I odista će naći korijene dobra i zla, plodne i neplodne, isprepletene zajedno u tihome srcu zemlje.

I vi suci koji biste da budete pravedni,

Kakvu osudu izričete onome koji je, premda pošten u tijelu, tat u duhu?

Kako kažnjavate onoga koji ubija u tijelu, iako je i sam ubijen u duhu?

I kako gonite onoga koji je na djelu varalica i tlačitelj,

Iako je, također, sam izmučen i zlostavljan?

I kako ćete kazniti one čije je kajanje veće od njihovih nedjela?

Zar kajanje nije pravda kojom upravlja isti taj zakon kojem biste rado služili?

Ipak, ne možete svaliti kajanje na nevinoga niti ga dići sa srca krivčeva.

Nepozvano, vikat će u noći da se ljudi probude i pogledaju sami sebe.

I vi koji biste da razumijete pravdu, kako ćete dok ne gledate sva djela pri punoj svjetlosti?

Samo ćete tada znati da su ispravan i pali jedan čovjek što stoji u sumraku između noći svojega patuljastog jastva i dana svojega božanskog jastva,

I da kamen ugaoni u hramu nije viši od najniže stijene u njegovu temelju.

Tada, pravnik reče: A što o našim Zakonima veliš, učitelju?

A on odvrati:

Uživate u postavljanju zakona,

A još više uživate kršeći ih.

Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih, uza smijeh, razaraju.

Ali, dok gradite pješčane kule, ocean donosi još pijeska na žalo, A kad ih razarate, ocean se smije s vama.

Odista, ocean se uvijek smije s nevinima,

Ali, što s onima kojima život nije ocean, a ljudski zakoni nisu pješčane kule,

Nego za koje je život stijena, a zakon dlijeto kojim bi ga usjekli na svoju sliku i priliku?

Što s bogaljem koji mrzi plesače?

Što s volom koji voli svoj jaram i smatra šumskoga jelena i srndaća zabludjelim i potucačkim stvorenjima?

Što sa starom zmijom koja ne može svući svlaka, te sve druge naziva golima i besramnicima?

Što s onim koji podrani na pir i, kad se prejede i zamori, odlazi govoreći da su svi pirovi nasilje i da su svi svatovi kršitelji zakona?

Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?

Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.

I što je sunce njima nego bacač sjena?

I što li je priznati zakone nego sagnuti se i obilježiti sjene na zemlji?

Ali, vas, koji idete s licem prema suncu, kakve slike nacrtane na zemlji mogu zadržati?

Vi koji putujete s vjetrom, kakva će vjetrenica upravljati vašim smjerom?

Kakav vas ljudski zakon može svezati ako slomite jaram svoj, osim uz nečija zatvorska vrata?

Kakva se zakona morate bojati dok plešete, osim posrtanja preko nečijih željeznih lanaca?

I tko će vam to suditi ako strgate odjeću svoju, osim ako je ne ostavite na nečijem putu?

Orfaležani, možete prigušiti bubnjanje, olabaviti žice na liri, ali tko će ševi zapovjediti da ne pjeva?

I govornik reče: Govori nam o Slobodi.

A on odvrati:

Pred gradskim dverima i uz ognjišta vaša gledah vas gdje padate ničice i obožavate svoju slobodu,

Kao što se robovi ponizuju pred silnikom i slave ga, iako ih ubija.

Doista, u dubravi oko hrama i u sjeni tvrđavice gledah i najslobodnije među vama gdje slobodu vuku kao jaram i negve.

I srce je krvarilo u meni; jer, vi možete biti slobodni tek kad sama žudnja za traženjem slobode postane svagdašnji posao vaš, i kad prestanete govoriti o slobodi kao o svrsi i ispunjenju.

Bit ćete slobodni, doista, kad vaši dani ne budu bez briga ni vaše noći bez nevolje i boli.

Nego, prije, kad one opašu vaš život, a vi se, ipak, izdignete nad njih, goli i nevezani.

A kako da se dignete nad svoje dane i noći dok ne skršite lance koje ste, u osvit svojega razumijevanja, pričvrstili oko svojega podnevnog sata?