Выбрать главу

„Hoću da ubijem Teravu kada krenemo“, promuklo reče. „Hoću da je smesta ubijem.“ Njene plave oči ponovo oživeše i plamen se razbukta u njima. „Bezbedna si, Galina. Mislila je da sam htela da ukradem nešto. Još nisam počela da tražim. Nešto... Nešto se desilo, pa je otišla. Nakon što me je zavezala. Za kasnije.“ Iz njenog pogleda iščile vrelina i zameni je zbunjenost. „Šta je to, Galina? Čak ga i ja osećam, a obdarena sam s tako malo sposobnosti da su ove Aijelke zaključile da ne predstavljam nikakvu opasnost." Majgdin može da usmerava. Ne pouzdano i ne mnogo - po onome što Faila zna, Bela kula bi je oterala za svega nekoliko nedelja, a tvrdila je kako tamo nikada nije ni otišla - tako da im ta njena sposobnost neće biti ni od kakve koristi prilikom bega. Faila htede da je pita o čemu to priča, ali prilika joj se nije ukazala.

Galina je i dalje bila bleda, ali inače slika i prilika spokojne Aes Sedai. Samo što je tad zgrabila Majgdin za kapuljaču i kosu ispod nje, pa joj trgnula glavu unazad. „Nemoj ti da se baviš time šta je to“, hladno odvrati. „Nema to nikakve veze s tobom. Ti samo brini kako da mi doneseš ono što hoću. Ali o tome bi trebalo ozbiljno.da brineš.“

Pre nego što Faila stiže da skoči kako bi odbranila Majgdin, tu se stvori još jedna žena sa širokim zlatnim pojasom preko bele odore i cimnu Galinu, pa je baci na zemlju. Dežmekasta i neugledna, Amadičanka umornog pogleda i naizgled pomirena sa svojom sudbinom kada ju je Faila prvi put videla, Aravina joj je pružila zlatni pojas koji sada nosi i kazala da je u službi „gospe Sevane“. Ali vreme što je otada prošlo Aravinu je očvrslo još više nego Majgdin.

„Jesi li luda da digneš ruku na Aes Sedai?“, prasnu Galina dižući se na noge. Čisteći prašinu sa svilene odore, sav svoj bes okrenu na dežmekastu ženu. „Ima da te...“

„Da kažem Teravi kako si vukla za kosu Sevaninu gai'šainku?“, Aravina je hladnim glasom prekide. Po njenom naglasku videlo se da je dobro odgojena. Možda je bila poznata trgovkinja, ili čak plemkinja, ali nikada nije govorila tome šta je bila pre nego što je ogrnula belo. „Poslednji put kada je Terava pomislila da si gurala nos tamo gde ona neće da ga guraš, čulo se na sto koraka kako cviliš i preklinješ.“

Galina poče da se trese od besa - tad je prvi put Faila videla jednu Aes Sedai tako nadmašenu. Vidno se trudeći iz petnih žila, ona povrati vlast nad sobom. Jedva. Otrovnim glasom Galina kaza: „Aravina, Aes Sedai čine to što čine iz sebi znanih razloga, koje ti nikada nećeš moći da pojmiš. Zažalićeš što si me ovako zadužila kada budem rešila da naplatim dugove. Zažalićeš svim srcem.“ Još jednom otresavši prljavštinu sa odore, ljutitim korakom ode odatle, više ne kao kraljica koja prezire rulju, već kao leopard koji izaziva ovce da mu stanu na put.

Gledajući je kako odlazi, Aravina je izgledala ravnodušno - i neraspoložena za priču. Samo reče: „Faila, Sevana te traži.“

Faila nije pitala zašto. Samo je obrisala ruke, pa spustila rukave i pošla za Amadičankom, nakon što je Alijandri i Majgdin obećala da će se vratiti čim bude mogla. Sevana je bila opčinjena njima trima. Majgdin, jedina prava plemićka sobarica među njenim gai'šainima, zanimala ju je izgleda koliko i kraljica Alijandra i Faila, žena dovoljno moćna da joj kraljica bude potčinjena. Ponekad je neku od njih po imenu zvala da joj pomogne da se presvuče ili kupa u velikoj bakarnoj kadi, koju je koristila daleko češće nego šator za preznojavanje, ili samo da joj sipa vino. Ostatak vremena imale su iste dužnosti kao druge njene sluge, ali nikada nije pitala je li im već dodeljen posao ili ih zbog tih poziva oslobađa rada. Šta god da Sevana hoće, Faila je znala da će i dalje morati da s druge dve pere rublje. Sevana hoće ono što hoće i kada to hoće - i ne prihvata izgovore.

Nije bilo nikakve potrebe da se Faili pokazuje put do Sevaninog šatora, ali Aravina je povede kroz gomilu vodonoša sve do prvih niskih aijelskih šatora, a onda pokaza u suprotnom smeru od Sevaninog šatora i kaza: „Najpre ovuda.“

Faila se ukopa u mestu. „Zašto?“, sumnjičavo upita. Među Sevaninim slugama bilo je muškaraca i žena ljubomornih na pažnju koju je ova posvećivala Faili, Alijandri i Majgdin. Premda Faila tako nešto nikada nije primetila kod Aravine, lako je moguće da su neki od ostalih pokušali da ih uvale u nevolje prenošenjem lažnih naredbi.

„Želiš ovo da vidiš pre nego što odeš kod Sevane. Veruj mi.“

Faila otvori usta da zatraži podrobnije objašnjenje, ali Aravina se samo okrenu i ode. Faila zadignu skute i pođe za njom.

Među šatorima je bilo svakakvih taljiga i kola, točkova zamenjenih saonicama. Većina je bila natovarena zavežljajima, sanducima i buradima, s točkovima privezanim povrh tovara, ali nije morala daleko za Aravinom pre nego što je ugledala jedne ispražnjene ravne taljige. Samo što ipak nisu bile prazne. Na grubim drvenim daskama ležale su dve nage i okrutno uvezane žene, koje su se tresle od hladnoće, ali svejedno dahtale kao da trče. Obe su umorno klonule glavama, ali digle pogled kao da nekako znaju da je Faila tu. Arela, crmpurasta Tairenka visoka kao većina Aijelki, posramljeno skrenu pogled. Lejsila, vitka i bleda Kairhijenjanka, pocrvene kao bulka.

„Doveli su ih jutros“, kaza Aravina, držeći Failu na oku. „Odvezaće ih pre mraka, budući da je ovo prvi put da su pokušale da pobegnu, mada sumnjam da će moći da hodaju pre jutra.“

„Zašto mi ovo pokazuješ?“, upita Faila. A tako su pazile da svoju povezanost drže u tajnosti.

„Zaboravljaš, moja gospo, bila sam prisutna kada vam je svima stavljena belina.“ Aravina je na trenutak odmeri pogledom, a onda odjednom uhvati Failu za ruke i okrenu ih tako da se njene šake nađoše između Failinih dlanova. Povivši kolena skoro kao da će kleknuti, brzo kaza: „Pod Svetlošću i u nadu u ponovno rođenje, ja, Aravina Karmel, zaklinjem se na odanost i poslušnost u svim stvarima gospi Faili t'Ajbara."

To kao da je samo Lejsila primetila; Šaidoi u prolazu nisu obraćali pažnju na dve gai'šainke. Faila se otrgnu od nje. „Otkud znaš to ime?“ Naravno, kada su je zarobili, morala je da kaže kako joj je puno ime, ali rešila se da se predstavi kao Faila Bašer kada je shvatila da nijedan Šaido nema predstavu ko je Davram Bašer. Sem Alijandre i ostalih, samo je Galina znala istinu. Bar je tako mislila. „I kome si još rekla?“

“Umem da slušam, moja- gospo. Jednom sam načula Galinu kako ti se obraća.“ U Aravininom glasu začu se prizvuk bojažljivosti. „A nikome nisam rekla.“ Nije zvučala iznenađeno što Faila želi da sakrije kako se zove, mada joj T’Ajbara očigledno ništa ne znači. Možda ni njeno pravo ime nije Aravina Karnel, ili ne u potpunosti. „Ovde se tajne moraju čuvati pomno kao u Amadoru. Znala sam da su ove žene tvoje, ali nikome to nisam kazala. Znam da nameravaš da pobegneš. U to sam bila sigurna već tvog drugog ili trećeg dana ovde, a ništa što sam otada videla nije me ubedilo u suprotno. Prihvati moju zakletvu i povedi me sa sobom. Mogu da budem od pomoći - a još važnije, meni se može verovati. To sam dokazala čuvajući tvoje tajne. Molim te.“ Ta poslednja reč zazvuča nategnuto, kao da ju je izrekao neko ko na nju nije navikao. Znači, plemkinja, a ne trgovkinja.

Ta žena zapravo ništa nije dokazala sem da ume da iznalazi tuđe tajne, ali to je već samo po sebi korisna osobina. S druge strane, Faila je znala za najmanje dva gai'šaina koji su pokušali da pobegnu, pa su ih drugi izdali. Neki ljudi zaista uvek pokušavaju da nateraju vodu na svoju vodenicu bez obzira na to u kakvim se okolnostima nalaze. Ali Aravina je već dovoljno toga znala da može sve upropastiti. Faila ponovo pomisli na svoj skriveni nož. Mrtva žena ne može da oda nikakve tajne. Ali taj nož je pola milje daleko, jer nije mogla da se seti nikakvog načina da ga sakrije na sebi. Sem toga, ta žena se mogla umilostiviti Sevani samo da je rekla kako misli da Faila priprema bekstvo.

Prihvativši Aravinine šake među svoje, reče jednako brzo kao što je maločas ona: „Pod Svetlošću, prihvatam tvoju zakletvu i braniću i štitiću tebe i tvoje kroz bitke, plam i zime, stud i kroz sve što vreme nanese. Sad, znaš li još nekog u koga se može imati poverenja? Ne pitam te za ljude za koje misliš da možeš da im veruješ, već za one za koje znaš da im možeš verovati.“