Выбрать главу

Elejna pokuša da se priseti gazda Harndera, ali jedino čega se mogla setiti bila je nejasna slika jednog dežmekastog proćelavog čoveka koji je neprestano treptao. Koliko je mogla da se seti, služio je njenoj majci, a pre toga i kraljici Mordrelen. Niko nije imao šta da kaže o činjenici da je takođe služio Smeđem ađahu. Na dvorovima svih vladara između Kičme sveta i Aritskog okeana Kula ima svoje oči i uši. Svaki vladar s makar pola mozga to očekuje. Nesumnjivo će i Seanšani uskoro živeti pod budnim pogledom Bele kule, ako već nije tako. Rina je otkrila nekoliko uhoda Crvenog ađaha, koji su zasigurno zaostavština Elaidinog boravka u Kaemlinu, ali ovaj bibliotekar je prvi koji uhodi za neki drugi ađah. Dok je bila kraljičina savetnica, Elaidi se nikako nije dopadalo da drugi Ađasi znaju šta se dešava u palati.

„Šteta što nemamo nikakvih lažnih priča u koje želimo da ubedimo Smeđi ađah“, vedro reče. Velika je šteta što one, kao i Crvene, znaju za Srodnice. U najboljem slučaju, mora da znaju kako je u palati veliki broj žena koje mogu da usmeravaju, a neće im biti potrebno mnogo da otkriju ko su one zapravo. To će na duže staze stvoriti čitav niz muka, mada su sve te poteškoće ipak u budućnosti. Uvek se pripremaj za budućnost, govorila je Lini, ali ako previše brineš o narednoj godini, može da ti se desi da se spotakneš na sutrašnjici. „Drži na oku gazda Harndera i pokušaj da otkriješ ko su mu prijatelji. To će za sada morati da bude dovoljno.“ Neke uhode oslanjaju se na svoje uši, bilo da prisluškuju pred vratima ili prate glasine; druge podmazuju tuđe jezike pomoću nekoliko prijateljskih pehara vina. Prvi korak u suzbijanju delovanja neke uhode jeste otkriti kako on dolazi do saznanja koja prodaje.

Avijenda glasno frknu i, raširivši suknje, krenu da sedne na tepih, no onda shvati šta nosi. Kada je Dijelin pogleda u znak upozorenja, ona se mesto toga ukočeno spusti na sam rub jedne stolice - slika i prilika jedne dvorjanke plamenog pogleda. Samo što nema te dvorske dame koja bi palcem opipavala da li joj je oštar nož koji nosi za pojasom. Da se Avijenda pita, preklala bi ona sve uhode čim joj padnu pod nož. Po njenom mišljenju, uhođenje je ogavan posao, ma koliko joj Elejna objašnjavala da je svaka otkrivena uhoda zapravo alatka koja se može iskoristiti kako bi se neprijatelji ubedili da poveruju u ono što ona želi.

Mada, ne mora značiti da sve uhode rade za neprijatelja. Većina onih koje je domaćica otkrila primali su novac iz više izvora, među kojima su i kralj Roedran od Murandije, razni tairenski visoki lordovi i gospe, šačica kairhijenskih velmoža i popriličan broj trgovaca. Mnoge ljude zanima šta se dešava u Kaemlinu, bilo zbog uticaja koji ta dešavanja imaju na trgovinu, bilo iz nekih drugih razloga. Ponekad joj se činilo da svako svakog uhodi.

„Gazdarice Harfor“, nastavi Elejna, „nisi otkrila oči i uši Crne kule?“

Kao većina ljudi koji čuju pomen Crne kule, Dijelin se naježi i zadrhta, pa otpi povelik gutljaj vina, a Rina se samo slabašno namršti. Budući da ona ne može ništa da promeni, jednostavno je rešila da ne obraća pažnju na činjenicu da postoje muškarci koji mogu da usmeravaju. Za nju je Crna kula tek... dosada. „Nisu imali vremena, moja gospo. Daj im jedno godinu dana i videćeš da će lakeji i bibliotekari primati i njihove pare.“

„Pretpostavljam da će biti tako.“ Užasna pomisao. „Šta još imaš za nas?“

„Milostiva, popričala sam s Džonom Skelitom. Čovek koji jednom obrne ćurak često je sklon da ga ponovo prevrne, kao što je slučaj sa Skelitom.“ Skelit je berberin kojeg plaća Kuća Araun, te je trenutno čini se Arimilin čovek.

Birgita proguta psovku na pola reči - iz nekog razloga pazila je da ne psuje pred Rinom Harfor - i napaćeno reče: „Popričala si s njim? A da nikoga nisi pitala?“

Dijelin se nimalo nije ustručavala pred domaćicom, pa je progunđala: „Majčino mleko u šolji!“ Elejna je nikada ranije nije čula da izgovara ružnu reč. Gazda Nori trepnu i skoro ispusti svoju torbicu, trudeći se da ne gleda Dijelin. Međutim, domaćica zastade samo dok se nije uverila da su Dijelin Birgita završile, pa mirno nastavi.

„Činilo se da je trenutak sazreo, a sazreo je i Skelit. Jedan od ljudi kojima on uručuje svoje izveštaje otišao je iz grada i još se nije vratio, a izgleda da je drugi slomio nogu. Ulice su uvek prekrivene ledom kada se neki požar ugasi.“ To je kazala tako bezizraznim glasom da se činilo daleko verovatnijim da je upravo ona nekako namestila da taj čovek padne. U teškim vremenima dar da se čine teške stvari ume da bude otkriven i u ljudima za koje se to nikada ne bi reklo. „Skelit je potpuno spreman da svoj sledeći izveštaj sam odnese u njihov logor. Video je kako se kapija otvara i neće morati da se pretvara da je potpuno užasnut.“ Čovek bi pomislio da ona ceo život gleda kako trgovačka kola izlaze iz rupa u vazduhu.

„A šta će tog berberina sprečiti da pobegne čim se nađe van tla... ovaj... grada?“, razdraženo htede da čuje Birgita, pa se uskorača napred nazad ispred vatre, s rukama sklopljenim iza leđa. „Ako se da u beg, Arauni će potplatiti nekog drugog, a ti ćeš tog nekog morati da iznova otkrivaš. Svetlosti, Arimila mora da je čula za kapije skoro čim je stigla pred zidine, a Skelit to mora da zna.“ Nije bila razdražena zbog pomisli da će Skelit pobeći, ili ne samo zbog toga. Plaćenici misle da su unajmljeni kako bi zaustavljali vojnike, ali spremni su da za nekoliko srebrnjaka dopuste jednom ili dvojici da se noću provuku kroz kapije bilo u jednom bilo u drugom smeru. Po njihovom gledištu, jedan ili dvojica ne mogu da naprave nikakvo zlo. Birgita nije volela da je podsećaju na to.

„Pohlepa će ga sprečiti, moja gospo“, spokojno odgovori gazdarica Harfor. „Pomisao da će dobijati zlato i od gospe Elejne i od gospe Nijane nema koga ne bi naterala da izgubi dah. Istini za volju, gospa Arimila zacelo je već čula za kapije, ali tako su Skelitovi razlozi da lično ode u njihov logor samo uverljiviji."

„A ako je ta njegova pohlepa dovoljno velika da on pokuša da namakne još više zlata tako što će po treći put okrenuti ćurak?“, upita Dijelin. „On bi mogao napraviti velike... nezgodacije, gazdarice Harfor.“

Rinin glas postade malčice oštriji. Ona nikada ne bi prekoračila svoje granice, ali nije volela da je iko smatra nemarnom. „Moja gospo, gospa Nijana bi naredila da ga zakopaju ispod najbližeg smeta, a postarala sam se da on toga bude svestan. Kao što sam sigurna da znate, ona nikada nije bila strpljiva. U svakom slučaju, vesti koje smo dobili iz njihovih logora veoma su šture, najblaže rečeno, a on možda vidi nešto što bismo mi hteli da znamo.“

„Ako Skelit bude mogao da nam kaže u kojem će logoru biti Arimila, Elenija i Nijana - i kada - svojim rukama ću dati zlato“, namerno reče Elejna. Elenija i Nijana ostale su bliske Arimili, ili ih je ona već nekako zadržala uz sebe, a Arimila je znatno manje strpljiva od Nijane i znatno manje spremna da prihvati kako ma šta može uspešno raditi bez njenog prisustva. Polovina svakoga dana odlazila joj je na jahanje od logora do logora, a nikada nije spavala dve noći zaredom na istom mestu, koliko su svi mogli da otkriju. „To je jedino što on o tim bivacima može da nam kaže, a da mene zanima.“ Rina nagnu glavu. „Kako kažeš, milostiva. Postaraću se za to.“ Prečesto je pokušavala da neke stvari ne govori ispred Norija, ali nije davala ni znaka da je čula ikakav prekor. Naravno, Elejna baš i nije bila uverena da bi uopšte bila sigurna da tu ženu otvoreno prekori u javnosti. I da to učini, gazdarica Harfor bi nastavila da vrši svoje dužnosti po propisu i svakako bi nastavila da lovi uhode - i to s nesmanjenom revnošću - ako ni zbog čega drugog, a ono zbog toga što je vređa njihovo prisustvo u palati, ali Elejna bi možda svakoga dana upadala u desetak sitnih nezgoda, svakoga dana bi se zbog desetak malih nelagodnosti osećala bedno - a ništa od svega toga ne bi mogla da pripiše neposredno domaćici. Moramo da pratimo korake u tom plesu jednako kao što naše sluge čine, jednom joj je kazala majka. Možeš ti da unajmljuješ nove sluge i da sve svoje vreme provodiš ohučavajući ih i trpeći dok ne nauče, samo da bi se opet zatekla na početku - ili možeš da prihvatiš i da poštuješ pravila, kao što oni čine, pa da živiš udobno i koristiš svoje vreme da vladaš.