Oba vasionska broda polako su se udaljavala, plašeći se da ne oštete jedan drugog snagom svojih pomoćnih motora. Nekoliko trenutaka kasnije beli brod je obavio oblak zaslepljujućeg plamena, a kada se on ugasio, nije ostalo ništa osim mračne tišine kosmosa.
Tada je i „Telur“, oprezno uzimajući zalet, ušao u pulsaciju koja je služila kao most kojim se skraćuje nekad nezamisliva udaljenost između zvezda. Sigurno zaštićeni svojim oklopima, ljudi više nisu videli kako se skraćuju svetlosni kvanti i kako daleke zvezde, koje su bile pred njima, od plavih postaju ljubičaste. Zatim je brod potonuo u neprozirni mrak vasione, iza koje je ljude čekala draga i puna života Zemlja.
Prevela: Desanka Polikarpov
IVAN JEFREMOV (1907–1972), doktor biologije, rudarski inženjer, moreplovac i paleontolog, jedan je od najpoznatijih sovjetskih autora naučne fantastike. Njegovom peru pripadaju mnogi romani i priče o kosmičkoj budućnosti čovečanstva, među kojima su najpoznatiji Maglina Andromede, Srce Zmije i Čas Bika. Isti uspeh doživeli su i njegova istonjska i avanturistička dela, u kojima se napetost radnje prepliće sa psihološkom i filozofskom analizom čovekovih mogućnosti: Na kraju Ojkumene, Veliki Luk, Susret iznad Tuskarore, Lepotica Tais i drugi.